Mislim da, kad bih mogla poželjeti nekoga voditi po Istri i provesti s njim vrijeme otkrivajući naše štorije, prirodu i ljude, to bi bio upravo Ben. Potajno se nadaš da će se jednom ostvariti. Zato bacan grote na krožeri, šolde u funtane, diran prste, cice brončanim kipovima, zvonin u manastirima i palin svijeće u crikvama i hramovima, gledan zvijezde da padnu… i između ostalih malo neostvarenih želja koje imam to je bila Ona jedna koja se Ostvarila.
Ben je veliki čovjek, ali upravo onako kako veliki ljudi i trebaju bit: zahvalan, skroman, prisutan i iskreno zainteresiran. Slušao je, pratio i zanimalo ga je sve što smo pričali o Istri, o povijesti o životu ljudi u Istri, našoj baštini i svakodnevici. A meni je bilo posebno drago ča smo kroz nazigled male, obične stvari povezali lokalnu zajednicu i poduzetnike i ponos koji ti ljudi nose u sebi.
Nisu to bili samo instagram prizori nego ljudi koji baštine nasljeđeno i rade vrijedno. Obitelji koje stvaraju, čuvaju i grade, lokalne priče su stvarne. Upravo u tome Istra ima posebnu snagu.
Sačuvajmo to!
Svi su takvi domaćini tako ljubazni, svi govore perfektan engleski, svi imaju dobre obiteljske priče, vezane za tradiciju ili spašavanju flore i faune i svi imaju vizije. I to ja zovem održivost.
I stvarno, bilo je lijepo. Ma baš lijepo. Hvala na prilici TZ Istarske županije.
