Kad ne očekuješ… učinak je mnogostruko moćniji! Tako smo mi, osnivači istarskih klubova studenata, kao veterani došli podržati mladost – sadašnje volontere u slavlju 30 godina od osnivanja kluba u Spomen domu. Postojao je klub u Zagrebu, a mi smo osnovali u isto vrijeme klub u Rijeci i Trstu, pa smo se onda svi spojili na Istrijadama. Prva u Buzetu pa Rabac pa… i od tih Istrijada smo mi nerazdvojni.
Dokumentarac koji smo gledali na platnu ‘Ča za vajk’, koji je nastao i od naših nedavnih izjava, prava je emocija i arhivirano sjećanje. Ludilo režije i kamere stvoreno od Ree i Danija! Poruka je jasna: entuzijazam, zajedništvo, prijateljstvo i Istra u srcu, vajk… tradicija, baština, fešte i anegdote, vajk! Nismo očekivali da će to sjeme koje smo posadili prerasti u tako čvrsto stablo ljubavi i sreće prema Istri, ali evo tu je… ogromno i postojano!
Hvala Istarskom klubu Rijeka na njihovoj nevjerojatnoj slozi i trudu, oni su pravi nasljednici naše ideje. I svi vi koji čuvate duh istarskih klubova izvan poluotoka, vi ste naši heroji! Ovo bi stvarno mogao biti i dokumentarni hit na pulskom filmskom festivalu! Ja od fakulteta pamtim najviše ta druženja. Ne ispite ni literaturu. Od fakulteta su mi trajno ostali moji dečki koje beskrajno volim i koji smo si kao u pravoj ozbiljnoj sekti uvijek spremni pomoći! Ova je mreža neraskidiva. Hvala istarskim klubovima studenata na tome. Još jedna moja životna familija. Ma san sretna! Imamo zašto bit nostalgični. I dobro da nije bilo video zapisa tada!!!
Samo jedno na svijetu se zove Dom.